Prošlo je već dosta od kad ne pišem blog. Znam. Ali nešto me potaknulo da možda opet krenem. Bliži se kraj mog četverogodišnjeg srednjoškolskog školovanja i puno se toga promijenilo od našeg zadnjeg druženja. Imala sam mononukleozu, mijenjala boje i dužine kose, upoznala nove ljude, stekla nove prijatelje, zaljubljivala se i odljubljivala, bila u Africi, ali i dalje sam ostala ja, samo nešto malo drugačija... i možda mrvicu iskusnija ;)
Nisam se ni okrenula a prošle su već četiri godine i eto me trčim (ili bolje rečeno šetam) zadnji kilometar ovog dijela života, ne tako daleko vidim i fakultet koji stoji na početku novog puta na koji krećem. Kamo dalje? Razbijam glavu i nije mi jasno kako da se educiram o tome što želim kada su sve te fakultetske stranice kao da su napisane na arapskom ili po mjeri doktora znanosti koji je već završio isti, a ne nas običnih smrtnika (srednjoškolaca) koji se tek raspituju o tome što je to uopće fakultet ako zanemarimo korištenje x-ice?
Dvoumim se između ekonomije i novinarstva ili bolje rečeno troumim... ako ubrojimo i ekonomiju u Splitu koji mi je u međuvremenu jako prirastao srcu, ali o tom ćemo već jednom.
Sa svakom novom riječju u ovom postu mi se zamisao o ponovom pisanju bloga čini sve gluplja...
Ćao, svirači, možda zasviram još koji put, kada se prisjetim kako je to držati gitaru u rukama ;)
|
Tko sam ja? 
Preporučujem 
